Implementacija sa sumornim okusom
U implementaciji, prije ili kasnije dolazi do poteškoća. Pri tome je informatička tvrtka sretna ukoliko su uzroci teškoća informatički, jer tada jest moguće nešto poduzeti, preprogramirati, doprogramirati, izmijeniti ili intervenirati. No što učiniti kada uzroci nisu informatički? Tada obično kažemo da dolazi do "otpora" pri uvođenju, ili postoji strah od uvođenja novih tehnologija. Informatička tvrtka kompenzira pojačanim prisustvom, dodatnim naporom, dodatnim uputstvima, animacijama i sl., kako bi poslovodstvu pokazala kako čini sve što može na rješavanju problema. U tom momentu, bitka je već izgubljena. Ukoliko problem bude rješen, svi ostali djelatnici će ispoljiti potrebu za jednako pažljivim rješavanjem njihovih problema, te informatičkoj tvrtki ostaje samo da se nada da sudionika ima dovoljno malo. Ukoliko problem ne bude riješen, tada predstavnik poslovodstva, koji se do tada držao dovoljno "neutralno", preuzima ulogu arbitra, te se upoznaje s okolnostima problema i pronalazi neko kompromisno rješenje, koje obično znači da se informatičkoj tvrtki dio kompenzira (a dio ona daje bez naknade u maniri dobrog gospodarstvenika), a od dijela implementacije se odustaje, ili se mijenja do neprepoznatljivog oblika.
Uobičajeno mišljenje poslovodstva jest da oni angažiraju informatičku tvrtku da implementira informacijski sustav u poslovanje tvrtke. To je ujedno i jedna od najčešćih zabluda. Sustav u svakodnevni život implementiraju djelatnici tvrtke, a informatička tvrtka svojim iskustvom i tehnološkim znanjem samo asistira.
Stoga je angažiranje poslovodstva u procesu implementacije krucijalno za uspješni završetak projekta. To je, dakako, opće poznata stvar. Svaka informatička tvrtka je osjetila nedostatak podrške poslovodstva u nekom od projekata. No kako možemo osigurati angažman poslovodstva, kad oni jedva stižu obavljati svoje svakodnevne aktivnosti. Moramo im dati alat s kojim bi objektivno mogli pratiti i procijeniti napredak vlastitih djelatnika u procesu implementacije. Odgovor je istovremeno jednostavan i kompleksan: provjera znanja.
Akademija kao alat za mjerenje razine znanja
Usvajanje novih tehnologija i znanja zahtijeva vrijeme i zalaganje djelatnika tvrtke koja se informatizira. To znači da će djelatnici biti prisiljeni ovladavati novim znanjima istovremeno s obavljanjem svojih svakodnevnih aktivnosti. Ovo se dodatno treba koordinirati s vremenom održavanja seminara, ili s prisustvom informatičkog instruktora. Obično to rezultira u brzom, letimičnom usvajanju znanja, često samo u vremenu prisutnosti instruktora, što opet znači bitno dulji period implementacije, jer nitko za to nema vremena.
Stoga smatramo proces školovanja klijenta daleko najvažnijim faktorom za uspješnu implementaciju informatičkog sustava. To školovanje mora biti personalizirano, mora biti dostupno u svakom momentu, mora biti kontinuirano i prilagođeno mogućnostima i brzini koja je primjerena pojedincu. Pojedinac mora biti u mogućnosti odvojiti vrijeme za učenje više puta u tijeku jednog dana, po potrebi i u popodnevnim satima, po potrebi ponavljati pojedine segmente kada i koliko puta njemu odgovara, da bi solidno usvojio nove postupke. Informatička tvrtka neće moći pružiti takvu vrstu podrške ukoliko ne pribjegne novim tehnologijama.
Web akademija omogućava konstantno školovanje, sa bilo kojeg mjesta i provjeru po želji. Dostupna je u svakom momentu. Sustav testiranja daje uvid u trenutno znanje pojedinca, pa omogućuje provjeru uspješnosti instruktora, kao i poboljšanje pomoći kod školovanja. Kontrola ostvarenih rezultata (ocjena) od strane poslovodstva, omogućuje sagledavanje sposobnosti pojedinca. Pojedinci se lako obučavaju za druge segmente poslovanja, pa mogu ostvarenim rezultatima skrenuti pozornost na svoje sposobnosti. Provjera znanja je i vrlo snažan alat u rukama poslovodstva, jer kadrovske odluke može temeljiti na objektivnim pokazateljima. Mjerenje razine znanja je i u interesu djelatnika, jer njihovo znanje i sposobnost može biti ocjenjeno bez subjektivnih utjecaja. I konačno, redovna provjera znanja je u izuzetnom interesu informatičke tvrtke, jer daje mjerljive pokazatelje napredovanja informatizacije. Ako 3 djelatnika u istom odjelu pokazuju konstantne rezultate (ili jednoliko napredovanje), a jedan ne, tada nisu potrebna nikakva zasebna pojašnjenja, nego samo akcija, bilo sa strane informatičara ili sa strane poslovodstva.
Sustav provjere znanja bi trebao postati dijelom svakog ugovora o implementaciji informacijskog sustava u poslovanje tvrtke. Pozitivni odziv poslovodstva u našem posljednjem projektu nas je uvjerio da smo na pravom putu.
No kako testiranje učiniti mjerodavnim?
Da bi provjera znanja bila efikasna, pitanja moraju biti tako koncipirana da u stvarnosti daju informaciju o razini znanja pojedinca. Dakako, to je zasebna struka koja se specijalizira na profesorskim smjerovima visokoškolskih ustanova. To ne znači da autor programa, ili neki od informatičara ne bi mogao postaviti pitanja, ali profesor će postaviti pitanja tako da daju mjerljive rezultate.
No kako organizirati pitanja? Hoće li testovi biti uvijek isti, tako da pojedinac ponavlja uvijek isti test dok ga ne položi? Dakako da ne. Potrebno je imati fond od cca 800 pitanja po aplikaciji, iz kojeg se za svakog pojedinca, prilikom pristupanja svakoj provjeri znanja uzima drugi segment od 30 do 40 pitanja iz ukupnog fonda pitanja, tako da se pitanja nikad ne ponavljaju.
No o tome više u slijedećem nastavku...
Dinko Bačun dipl.ing
|
